Negde u periodu između slanja i objavljivanja teksta o bot organizaciji, na tviteru se razvila rasprava da li je jedna objava stranačke funkcionerke uputstvo za botovanje, ili nije. Pošto bih morala da koristim argumente iz tada još neobjavljenog teksta, što nisam mogla, u principu sam preskočila diskusiju. Ali, svašta mi je tad palo na pamet od misli i ideja, i iz toga je nastao ovaj tekst.
Dakle, ono što je u korenu te diskusije je nešto što je inače problematična tema, a to je šta je uopšte botovanje? Bilo bi lepo da postoji neka opšta definicija, tačna, koja nam kaže šta je botovanje, no, ne samo da ne postoji, nego nije baš moguće ni osmisliti je, jer svako ima neki svoj doživljaj tog pojma. Ja ću pokušati da iznesem svoj. Bez pretenzija da imam monopol na definisanje, bez pretenzija da je moja definicija jedina tačna. Prosto da objasnim kako ja to vidim, da bih mogla da budem bolje shvaćena.
U spomenutom tekstu sam već rekla da, što se mene tiče, pod botovanje spada ono što zadovoljava bar jednu od dve karakteristike, prva je papagajsko ponavljanje jednih te istih poruka, i druga je organizovanost. Ako je zadovoljen jedan uslov, to mi je onda botovanje u širem smislu, ako su zadovoljena oba, to mi je onda botovanje u užem smislu. Naknadno sam se setila da u definiciji fali još jedna reč, hronično. Jer svakom od nas se desilo da privremeno “zabotuje” na neku temu, u znak podrške ili osude, što nas ne čini botovima. Sve dok je to privremeno, vezano za konkretan povod.
Znači, botovanje bi bilo hronično papagajsko ponavljanje jednih te istih poruka/radnji kao osnovni oblik dela, i organizovano hronično papagajsko ponavljanje jednih te istih poruka/radnji kao kvalifikovani oblik dela. 😀
Botovanje, samo po sebi, nije nužno loše. Ili bar ne toliko loše. Ono što ga je izvelo na toliko loš glas je način upotrebe. Deklarisano botovanje je praktično ono što reklamiranje na mrežama jeste. Bilo da su u pitanju stranke, ili kompanije, proizvodi, ljudi, šta god. Dakle, ponavljaš istu poruku kako je nešto super kao predstavnik/deo tog nečega, što je skroz OK. Prvi problem nastaje kad nedeklarisano botuješ, ponavljajući istu poruku kako je nešto super, dovodeći u zabludu da nisi predstavnik/deo tog nečega, nego slučajno oduševljeni tviteraš/tviterašica. Drugi problem nastaje kad botovanje ima formu ne podrške nečemu, nego napada na nešto drugo. A treći problem nastaje kad sve to radiš ne iz lične opsesije ili fanatizma, nego sračunato i organizovano, kao član tima na tom zadatku. Zbog rasprostranjenosti ovog trećeg problema u najgorem obliku, oličenog u delovanju SNS bot organizacije, botovanje je kod nas izašlo na najgori mogući glas, i postalo sinonim te radnje, iako je samo jedan njen oblik.
Ovaj proces sužavanja značenja ima dve loše posledice. Prva je zloupotreba samog pojma bot, i korišćenje ove reči kao uvrede, kad se ostane bez argumenata ili emocije proključaju, odnosno kao maska za skrivanje sopstvenog botovanja, kad nebota optužuješ da je bot da bi sakrio svoje botovanje. Druga je što se botovanjem smatra samo ono što se uklapa u taj rasprostranjen oblik, dok drugi oblici botovanja prolaze ispod radara, i ne smatraju se botovanjem.
SNS bot organizacija je tako monumentalna, velika, čvrsto organizovana i maksimalno disciplinovana, i samim tim i vidljiva na način da je praktično pojam bot izjednačeno sa pojmom SNS bot. Primenjivati kriterijume koje oni zadovoljavaju kao jedine kriterijume da li je nešto botovanje praktično znači očekivati od druge stranke da ima takvu istu organizaciju. A očekivati da neka druga stranka ima takvu istu organizaciju je potpuno nerealno, jer, takva organizacija zahteva ozbiljne resurse, koje ostale stranke nemaju. Resurse u vidu novca, radnih mesta i pozicija za raspodelu najpre, da privuku ljude da postanu deo bot organizacije, a zatim i resurse u vidu moći, da ih održavaju maksimalno disciplinovanim, jer disciplina zavisi od veličine onoga što možeš da dobiješ ako se povinuješ pravilima, odnosno da izgubiš ako im se ne povinuješ.
Dakle, očekivati da se eventualni bot tim druge stranke prepozna korišćenjem parametara koji važe za SNS bot organizaciju, među kojima je stroga disciplina najočitiji, je nerealno. Tu moraju da se primene drugi kriterijumi. I tu nije moguće postići punu saglasnost, jer će uvek biti nesigurnosti je li bot, ili je pristalica, ili šta je. I tu će svako biti prepušten sebi da sam proceni šta mu je to. Što se mene lično tiče, ja sam uverena da bar neke stranke imaju organizovane timove. Zbog manjka discipline, i sledujuće manje vidljivosti, ne mogu da upirem prstom u naloge, i ne mogu sa sigurnošću za neki nalog da tvrdim da mu pripada, kao ni da ih ubacujem u blok listu za deljenje i kačim u izveštaje sa botovskog fronta. Niti da imenujem stranke, samim tim, jasno. Mogu samo da kažem da se iskreno nadam da neće u svom delovanju slediti primer SNS organizacije, i pokušati da ih dostignu njihovim metodama i pristupom. Strepim, ali se nadam.
Verujem da će se mnogima moja definicija botovanja učiniti preširokom. Takođe,verujem da će mnogima u definiciji zafaliti agresivnost kao parametar, no meni to nije parametar da li je nešto botovanje ili ne. Agresivnost, odnosno trolovanje, može biti na bot repertoaru, ali ne mora. Kao što se može biti trol, a da se ne bude bot. Hoće li botovanje biti u formi trolovanja ima veze sa organizatorom bot tima, izdavačem naredbi, i načinom koji je odabrao za delovanje bot tima, ne sa botovanjem kao takvim. Bot može da botuje u formi trolovanja, ali ne mora, evo kao primer, čitav niz tvitova bez mrve agresivnosti, bez ikakvih naznaka napada, čista podrška, a opet nedvosmisleno su botovanje.
Ali, opet, kao što rekoh, svako ima pravo da ovu pojavu vidi i definiše na svoj način, i ima svoje parametre je li nešto botovanje ili ne. Nije mi namera da bilo koga ubeđujem u svoje mišljenje, samo sam pokušala da iznesem svoj doživljaj. 🙂