Stari tekst o bot organizaciji za Newsweek

Kako je, koliko vidim, Newsweek sajt nestao, kačim svoj stari tekst objavljen tamo, da ostane bar negde zabeležen. Tekst je, inače, napisan 20. oktobra 2016. godine.

“Moje ime je Astr0G, moja strast i potreba je posmatranje i analiziranje sveta oko sebe, moje prirodno okruženje je Tviter. Tviter je, sa svim svojim manama, divno okruženje, koje ja mnogo volim, i u kome provodim baš mnogo vremena. Nažalost, u tom divnom okruženju postoji i nešto što remeti njegov sklad iznošenja, razmene i sukoba ličnih mišljenja, a to je iznošenje tuđih mišljenja, i pokušaji nametanja tih tuđih mišljenja drugima svim sredstvima. Drugim rečima, botovanje.

Pre nego počnem priču o botovima, ispričanu iz mog ugla, ugla nekog ko pažljivo posmatra njihov rad, ne nekog ko poznaje sistem iznutra ili nekog ko je u samom sistemu, ja bih najpre da pokušam da dam neku svoju definiciju ove pojave. To je važno, jer bot je reč koja se koristi u mnogo značenja, pa i potpuno neopravdano ponekad. Recimo, dešava se da u sukobu mišljenja strana koja gubi proglašava drugu stranu za bota, iz ljutnje i nemoći da je nadvisi argumentima. Takođe, botovi znaju da proglašavaju druge naloge za botove, u sklopu taktike da sebe prikažu kao nebotove. I na kraju, često se agresivni i prosti nalozi proglašavaju za botove, iako to nisu. Agresivan nalog ne mora biti bot, kao što ni bot ne mora biti agresivan nalog. Što se mene tiče, postoje dve osnovne karakteristike bot naloga, prva je papagajsko ponavljanje jednih istih poruka, bez sopstvenog mišljenja, i druga je organizovanost. Ispunjenje jednog od ova dva uslova čini nalog botom u širem smislu, ispunjenje oba botom u užem smislu. Botovi takođe mogu biti deklarisani i nedeklarisani. Deklarisani nalozi su oni čije ime ili bio jasno pokazuju čiju i koju poruku prenose, nedeklarisani su oni koji to ne pokazuju, već na izvestan način glume da su obični pripadnici Tviter zajednice, nebotovi. Važno je primetiti i da kad kažem bot, uvek mislim na nalog, ne na čoveka, uvek na Tviter, nikad na vantviterski život. Za nebot naloge, čovek i nalog mogu se preklapati donekle, jer nalog izražava ono što čovek jeste, bar delom. Za bot naloge, to su dve potpuno odvojene stvari, jer nalog ne izražava ono što čovek jeste, nego što je dobio zadatak da bude i da predstavi, ono što mu je posao. Bot nalog može biti samo jedan od bot naloga koje vodi isti čovek. Isti čovek može imati i nebot nalog, vrlo različit od poslovnih bot naloga koje vodi. Dakle, po nebot nalozima možda se mogu donositi zaključci i o čoveku koji stoji iza njega, za bot naloge mogu se donositi samo zaključci o njegovim veštinama, zadacima, ciljevima i poslodavcima. Ništa više.
Sve političke stranke imaju svoje botove, makar u širem smislu, neorganizovane, ali, najuočljiviji, najbrojniji i najorganizovaniji su SNS botovi, zbog čega su praktično na Tviteru postali sinonim za botove. Odnosno, kada se kaže bot, najčešće se podrazumeva SNS bot, dok se u retkoj priči o botovima drugih stranaka dodaje i ime stranke, da bi se znalo na koga se misli. I po svemu što ja vidim, to nije slučajno. Čak mi je malo nepravedno SNS botogove zvati bot timom, jer je reč o ozbiljnoj organizaciji. Ne samo po brojnosti naloga, nego ukupno, po načinu delovanja. Ja ih zamišljam poput kompanije, čiji je posao proizvodnja željene slike sveta na Tviteru. Pa su na vrhu te kompanije oni koji donose odluke kako ta slika treba da izgleda, ko su u tom svetu heroji, ko zlikovci, koja se herojska dela slave, koji izdajničko-plaćenički padovi blate, koji će materijal biti korišćen za napade, koji za hvalospeve, kako će se koordinisati rad sa prijateljskim medijima, i slično. Neka vrsta Upravnog odbora, da ga tako nazovemo. Za sprovođenje odluka Upravnog odbora zaduženi su direktori, oni su ti koji odluke Upravnog odbora donose na Tviter, bilo lično, bilo delegiranjem srednjem menadžmentu, u zavisnosti od važnosti teme. Direktori, dakle, plasiraju ono što se smatra važnim sadržajem, i ulaze u sukob kada se to smatra važnim, obično sa metama napada koju je Upravni odbor izabrao. Tu je zatim srednji menadžment, koji reaguje na tvitove direktora, širi ih dalje, ponavlja njihove poruke, sukobljava se sa svim nebot nalozima koji su voljni da se sa njim sukobljavaju, slaže se sa svim ostalim pripadnicima srednjeg menadžmenta koji su na istom zadatku i pokušava da utiče na mišljenje svih neutralnih naloga koji se nađu u diskusiji. Na kraju, tu su radnici, čiji je posao da zadate tvitove direktora, srednjeg menadžmenta i prijateljskih medija fejvuju i ritvituju. I, kao u svakoj kompaniji, struktura je piramidalna, radnici su najbrojniji, dok je menadžera i direktora najmanje. Da to ilustrujem, reći ću da na mojoj blok listi, koja obuhvata sve nivoe botova, ima preko tri hiljade naloga. Sa druge strane, moja bot lajna, na kojoj pratim samo direktore i srednje menadžere, ima tek nešto preko sto naloga. Takođe, kao u svakoj kompaniji, rezultati rada se mere, kontrolišu, zatim se uvode promene kojima se unapređuje rad. Tako je recimo učestalo blokiranje botova rezultiralo intenzivnijim pravljenjem novih naloga. Takođe, pravljenje montaža, koje je nekad bilo prepušteno srednjem menadžmentu, zbog lošeg kvaliteta radova prebačeno na viši nivo, te montaže sad spadaju u materijal koji se dobija od Upravnog odbora direktno. Ili, kada je uočeno da se srednji menadžment suočava sa čestim osporavanjem na osnovu anonimnosti naloga, oličenim u posprdnom nazivanju “nadimcima”, doneta je odluka o povećanju broja naloga koji naizgled imaju neko ime i prezime i sliku, te naizgled nisu anonimni. Rekla bih da su sad u toku pripreme da se radnici bar u nekom broju zamene automatizovanim verzijama bot naloga, ali, tek ćemo videti jesam li u pravu, i da li će to biti zaista i sprovedeno.
Iz svega što je do sad rečeno, jasno je da ne mislim da postoji nešto što se može nazvati “prosečan bot”, predstavnik ove pojave. Uobičajen tviter posprdni nadimak “sendvičari” samo je simbol, ne i opis. Iako je ova vrsta simboličkog ironisanja sa umanjivanjem značaja jedna od karakteristika Tviter komunikacije, i time razumljiva, ona pojednostavljuje nešto što je u stvari mnogo komplikovanije i važnije. Njihovi zadaci su različiti, njihov značaj je različit, njihove veštine su različite, pa je samim tim i njihova motivacija i nagrada različita, verujem. Kao i u svim drugim kompanijama. Pozicije direktora i srednjih menadžera zahtevaju viši nivo raznih veština i veću odgovornost. Ove veštine su ili već prethodno postojeće, odnosno reč je o iskusnim tviterašima koji su se naknadno prihvatili botovanja, ili se, češće, stiču obukom. To se može videti po tome da tek otvoreni nalog srednjeg menadžera od starta besprekorno barata Tviterom, citira, odgovara, hešteguje, i što je najinteresantnije, poznaje važnost pozicioniranja menšna u tvitu, što ne znaju ni mnogi dugogodišnji tviteraši. Njihovi tvitovi uvek imaju menšn u sredini ili na kraju tvita, da bi bio vidljiv direktno na nalogu. Takođe, nalozi sa ovakvim pozicijama su važniji, vidljiviji, i zahtevaju više veštine i vremena za odgajanje naloga, tvitovanje i na druge teme, prikupljanje pratilaca, puno je tu posla. Samim tim, logično mi je i da rad na ovim pozicijama donosi i ozbiljnije nagrade u vidu dobijanja neke vrste moći i pozicija u stvarnom svetu u skladu sa značajem i uticajem koji imaju na Tviteru, poput državnog posla, pristojne plate, poslaničke funkcije, odnosno mesta u Skupštini, ili pozicije u nekom pravom Upravnom odboru, možda. Radničke pozicije, sa druge strane, zahtevaju vrlo malo veštine, vremena i truda i svode se na čisto ponavljanje jednostavnih radnji. Verujem da tu nema ni neke naročite obuke, dovoljno je da im neko drugi napravi nalog, zaprati koga treba, pokaže gde je dugme za ritvit, gde za fejv, i zatim samo dostavlja uputstva šta treba ritvitovati šta fejvovati. Čak ponekad i sami prave naloge, bez ikakve obuke, što se vidi po tome da u Tviter ime stave mejl adresu, recimo, i vrlo su nesnađeni sa ritvitovanjem i citiranjem. Za ovakve pozicije, pretpostavljam, pitanje je da li su uopšte i nagrađeni direktno za svoj trud, ili to rade zbog obećanja posla, jednog dana, ili jer im je pri učlanjenju u stranku rečeno da je to njihova obaveza kao člana, ili da to moraju da rade ako žele da zadrže postojeći posao, ili nešto slično. Doduše, verujem da određen broj radničkih naloga vode ljudi koji inače imaju i naloge nivoa srednjeg menadžera, usput, jer ne zahtevaju puno dodatnog vremena, a možda dobro dođu u dokazivanju i daljem napredovanju na lestvici.
I na kraju, ostaje pitanje kako se ponašati prema botovima. Po meni, jedini ispravan način je apsolutno izbegavanje bilo kakve komunikacije sa njima, da li blokom ili potpunim ignorisanjem njihovih tvitova svejedno, jer komunikacija je nemoguća kad sa druge strane imate savesnog izvršioca dnevnih naredbi, što su mnogi do sad i shvatili, naročito mete njihovih napada. Tu dolazimo do malo paradoksalne situacije, ono što je najveća snaga bot organizacije, disciplina i organizovanost, istovremeno je i njena najveća slabost, jer sa tako snažnom disciplinom i organizovanošću u izvršenju, praktično se onemogućava komunikacija, što se u neposrednom susretu sa botovima lako uoči, i vodi direktno u blokiranje bot naloga. Što više blokiranja bot naloga, to manje onih do kojih njihove poruke dopiru, i u jednom trenutku doći će u situaciju da dopiru samo jedni do drugih, i poruke razmenjuju samo uzajamno. Nemoguće je savesnog izvršioca dnevnih naredbi ubediti da nije u pravu, jer, on nije u poziciji da jeste ili nije u pravu, on samo prenosi poruku. Nemoguće ga je uvrediti ili posramiti, jer, opet, on samo prenosi dnevnu naredbu, to nije njegovo mišljenje da ga može vređati šta o njemu mislite, samo će vam uzvratiti još težim i gorim uvredama. Nemoguće je demantovati poruke iz dnevne naredbe, jer su zasnovane na paketu neistina ispreplitanih tako da je nemoguće naći početak od kog biste krenuli, a i nema svrhe, jer, je li, to je dnevna naredba i on će ignorisati vaše argumente i braniti je novim lažima, i tako do u nedogled. Čak iako sretnete još neiskusnog i nedovoljno veštog srednjeg menadžera, koji još nije dovoljno uvežban, opet nećete dobiti željeni rezultat, jer ćete vi od njega dobiti blok kad vidi da ne uspeva da sprovede dnevnu naredbu na željeni način. Dakle, definitivno je komunikacija nemoguća, sa svih strana. Možete isprobati to i lično, a možete i poslušati tuđa iskustva uobličena u moj savet da ih je najbolje potpuno ignorisati, i spasiti sebe bespotrebnog nerviranja, na volju vam.
Eto, to bi bio moj doživljaj bot sveta, moji utisci, uverenja, pretpostavke, stavovi nastali posmatranjem njihovog rada. Da li sam i koliko u pravu, ne znam, to za sad znaju samo oni koji su u sistemu, i to u gornjem delu piramide. Doduše, možda potvrdu da sam u pravu dobijem i ja, kroz nove bot napade na mene, nove montaže i nove paketiće, pakete i paketčine izmišljotina o sebi koje ću u tom slučaju videti na bot lajni. Videćemo. :)”

O botovanju

Negde u periodu između slanja i objavljivanja teksta o bot organizaciji, na tviteru se razvila rasprava da li je jedna objava stranačke funkcionerke uputstvo za botovanje, ili nije. Pošto bih morala da koristim argumente iz tada još neobjavljenog teksta, što nisam mogla, u principu sam preskočila diskusiju. Ali, svašta mi je tad palo na pamet od misli i ideja, i iz toga je nastao ovaj tekst.

Dakle, ono što je u korenu te diskusije je nešto što je inače problematična tema, a to je šta je uopšte botovanje? Bilo bi lepo da postoji neka opšta definicija, tačna, koja nam kaže šta je botovanje, no, ne samo da ne postoji, nego nije baš moguće ni osmisliti je, jer svako ima neki svoj doživljaj tog pojma. Ja ću pokušati da iznesem svoj. Bez pretenzija da imam monopol na definisanje, bez pretenzija da je moja definicija jedina tačna. Prosto da objasnim kako ja to vidim, da bih  mogla da budem bolje shvaćena.

U spomenutom tekstu sam već rekla da, što se mene tiče, pod botovanje spada ono što zadovoljava bar jednu od dve karakteristike, prva je papagajsko ponavljanje jednih te istih poruka, i druga je organizovanost. Ako je zadovoljen jedan uslov, to mi je onda botovanje u širem smislu, ako su zadovoljena oba, to mi je onda botovanje u užem smislu. Naknadno sam se setila da u definiciji fali još jedna reč, hronično.  Jer svakom od nas se desilo da privremeno “zabotuje” na neku temu, u znak podrške ili osude, što nas ne čini botovima. Sve dok je to privremeno, vezano za konkretan povod.

Znači,  botovanje bi bilo hronično papagajsko ponavljanje jednih te istih poruka/radnji kao osnovni oblik dela, i organizovano hronično papagajsko ponavljanje jednih te istih poruka/radnji kao kvalifikovani oblik dela. 😀

Botovanje, samo po sebi, nije nužno loše. Ili bar ne toliko loše. Ono što ga je izvelo na toliko loš glas je način upotrebe. Deklarisano botovanje je praktično ono što reklamiranje na mrežama jeste. Bilo da su u pitanju stranke, ili kompanije, proizvodi, ljudi, šta god. Dakle, ponavljaš istu poruku kako je nešto super kao predstavnik/deo  tog nečega, što je skroz OK. Prvi problem nastaje kad nedeklarisano botuješ, ponavljajući istu poruku kako je nešto super, dovodeći u zabludu da nisi predstavnik/deo tog nečega, nego slučajno oduševljeni tviteraš/tviterašica. Drugi problem nastaje kad botovanje ima formu ne podrške nečemu, nego napada na nešto drugo. A treći problem nastaje kad sve to radiš ne iz lične opsesije ili fanatizma, nego sračunato i organizovano, kao član tima na tom zadatku. Zbog rasprostranjenosti ovog trećeg problema u najgorem obliku, oličenog u delovanju SNS bot organizacije, botovanje je kod nas izašlo na najgori mogući glas, i postalo sinonim te radnje, iako je samo jedan njen oblik.

Ovaj proces sužavanja značenja ima dve loše posledice. Prva je zloupotreba samog pojma bot, i korišćenje ove reči kao uvrede, kad se ostane bez argumenata ili emocije proključaju, odnosno kao maska za skrivanje sopstvenog botovanja, kad nebota optužuješ da je bot da bi sakrio svoje botovanje. Druga je što se botovanjem smatra samo ono što se uklapa u taj rasprostranjen oblik, dok drugi oblici botovanja prolaze ispod radara, i ne smatraju se botovanjem.

SNS bot organizacija je tako monumentalna, velika, čvrsto organizovana i maksimalno disciplinovana, i samim tim i vidljiva na način da je praktično pojam bot izjednačeno sa pojmom SNS bot. Primenjivati kriterijume koje oni zadovoljavaju kao jedine kriterijume da li je nešto botovanje praktično znači očekivati od druge  stranke da ima takvu istu organizaciju. A očekivati da neka druga stranka ima takvu istu organizaciju je potpuno nerealno, jer, takva organizacija zahteva ozbiljne resurse, koje ostale stranke nemaju. Resurse u vidu novca, radnih mesta i pozicija za raspodelu najpre, da  privuku ljude da postanu deo bot organizacije, a zatim i resurse u vidu moći, da ih održavaju maksimalno disciplinovanim, jer disciplina zavisi od veličine onoga što možeš da dobiješ ako se povinuješ pravilima, odnosno da izgubiš ako im se ne povinuješ.

Dakle, očekivati da se eventualni bot tim druge stranke prepozna korišćenjem parametara koji važe za SNS bot organizaciju, među kojima je stroga disciplina najočitiji, je nerealno.  Tu moraju da se primene drugi kriterijumi. I tu nije moguće postići punu saglasnost, jer će uvek biti nesigurnosti je li bot, ili je pristalica, ili šta je. I tu će svako biti prepušten sebi da sam proceni šta mu je to. Što se mene lično tiče, ja sam uverena da bar neke stranke imaju organizovane timove. Zbog manjka discipline, i sledujuće manje vidljivosti, ne mogu da upirem prstom u naloge, i ne mogu sa sigurnošću za neki nalog da tvrdim da mu pripada, kao ni da ih ubacujem u blok listu za deljenje i kačim u izveštaje sa botovskog fronta. Niti da imenujem stranke, samim tim, jasno. Mogu samo da kažem da se iskreno nadam da neće u svom delovanju slediti primer SNS organizacije, i pokušati da ih dostignu njihovim metodama i pristupom. Strepim, ali se nadam.

Verujem da će se mnogima moja definicija botovanja učiniti preširokom. Takođe,verujem da će mnogima u definiciji zafaliti agresivnost kao parametar, no meni to nije parametar da li je nešto botovanje ili ne. Agresivnost, odnosno trolovanje, može biti na bot repertoaru, ali ne mora. Kao što se može biti trol, a da se ne bude bot. Hoće li botovanje biti u formi trolovanja ima veze sa organizatorom bot tima, izdavačem naredbi,  i načinom koji je odabrao za delovanje bot tima, ne sa botovanjem kao takvim. Bot može da botuje u formi trolovanja, ali ne mora, evo kao primer, čitav niz tvitova bez mrve agresivnosti, bez ikakvih naznaka napada, čista podrška, a opet nedvosmisleno su botovanje.

Ali, opet, kao što rekoh, svako ima pravo da ovu pojavu vidi i definiše na svoj način, i ima svoje parametre je li nešto botovanje ili ne. Nije mi namera da bilo koga ubeđujem u svoje mišljenje, samo sam pokušala da iznesem svoj doživljaj. 🙂

#timskirad

#bogovifotošopa